|
|
| lipanj, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moja priča o mladoj curi, njenom životu i poslu.
Lolla Alexandra Sparrow
Siromašna sedamnaestogodišnjakinja. Živim sa svojom bakom Elizabeth i mlađom sestrom Myrom. Imam mnogo prijatelja, iako ne provodim puno vremena s njima. Imala sam tešku prošlost, no ni sada mi nije najbolje. Inače sam optimistična i vesela osoba, puna povjerenja i velikodušnosti. Volim pomagati svima - i ljudima i životnjama. Odlična sam učenica, najbolja u svom razredu. Jednom bi htjela postati spisateljica.
Myra Sheila Sparrow
Moja sedmogodišnja sestra. Mnogo je nalik meni. Pomaže u kući koliko može, iako je još mala. Voli se zafrkavati i smijati. Uvijek je nasmješena. Već ima životni cilj : postati veterinarka. Obožava životinje, a hobi joj je dramska grupa u školi.
Elizabeth Oreiro 
Moja baka. Mamina mama. Ne može se mnogo kretati, već je stara. Neizmjerno ju volim. Uvijek mi da mudar i pametan savjet kad mi zatreba. U našoj četvrti je znana kao 'Mudra Baka'. Kad nekome zatreba savjet ili pomoć, uvijek dođe kod moje bake.
Melany Banks
Moja best frendica. Ima 17 godina kao i ja. Ide sa mnom u razred. Jednostavno smo nerazdvojne! Ja njoj mogu reći sve, ona meni isto. Zna sve moje tajne. U nekoliko navrata mi je pomogla pronaći posao, no ja ga nisam zadržala. Ona je jednostavna cura, dobra i poštena, voli društvo.
Elisabeth Catherine Wayans
Shot at 2007-06-29
Čudna cura iz 2. razreda. Roditelji su je ostavili u domu, makar joj svi tako kažu. Postoji i verzija da su umrli. No,Lisa zna da su oni živi. Voli matematiku i povijest. Najbolja prijateljica joj je Tya, a najbolji prijatelj Chris. Sluša Ramonese.
Barbara Lies
Bogata vlasnica lanca hotela 'Lies'. I moja šefica. Naime, dala mi je posao babysitterice u njenoj vili. Čuvam njezinu slatku malu kćerkicu Julie. Iako sam svo vrijeme mislila da je umišljena bogatašica, prevarila sam se. Shvatila sam da je njen život težak kao i moj. Ima dvoje djece, među njima i sina tinejdžera koji vječito visi vani. Ne može normalno odgajat kćer kao svaka druga majka, jer ima mnogo posla. Uz to, novinari je svakodnevno gnjave. Postale smo dobre prijatljice, iako je ona mnogo starija od mene (ima 37 godina).
Julie Lies
Mala slatka Barbarina kćerkica. Ima samo 4 mjeseca. Jako ju volim! Obožava papati, raditi balončiće i valjati se po kauču. Ja sam njena dadilja. Stvarno je najbolja beba na svijetu! Nas dvije se odlično slažemo.
Daniel Lies
Barbarin sedamnaestogodišnji sin. Užasno umišljen i zao. Ali samo na prvi pogled. Vidjet ćete kako se ja i on ponašamo jedno prema drugome u početku. No, onda će on početi sve više vremena provoditi doma dok ja čuvam njeguvo sestru. A to je vrlo čudno jer je on prije vječito visio vani...
Glas: Lolla...Loollaa...LOLLA!!!
Ja: Ha...? Ma št...!Koji vrag..?!
Zbunjeno sam otvorila oči i ugledala nasmiješeno lice moje sestre. Ona se nadvila nadamnom i gledala me svjim smeđim okicama. Nije to bio pogled koji je značio da je učinila nešto loše i traži oprost, ne... To je bio pogled pun ljubavi i poštovanja prema svojoj starijoj sestri. Koja će uskoro napuniti 17 godina. 17? Čekaj malo...
Ja: Myra, koji je danas datum?
Myra: Hm... Mislim da je danas datum za proslavu tvog rođendana!!
Ja: ŠTO??!! Zar već?!
Myra: Nego što, ludice! 'Ajde, digni se i obuci što prije jer te čeka jedno iznenađenje u kuhinji...
Rekla je to i luckasto se nasmješila te izišla iz sobe. Pitala sam se kakvo je to iznenađenje. Nije da ne volim iznenađenja, no ona su bila vrlo rijetka u mojoj obitelji. Nikad nam život nije bio divan. I to samo zbog novca. 'Ma, neću se sad opterećivati time' rekla sam sama sebi. Obukla sam tamo zelenu majicu i poderane traperice te došla u kuhinju. Tamo su za stolom sjedile moja baka, sestra i moja najbolja prijateljica Melany.
Mel: Bok Lolla! Sretan ti rođendan!!
Ja: Hvala ti, Mel! Baš si se lijepo sredila. Ideš negdje?
Mel: Idemo negdje. Ti i ja idemo u shopping!
Oh ne. Upravo toga sam se i bojala. Bilo me užasno sram. Bože dragi...
Ja: Mel, ja...ovaj...ja nemam...novaca.
Mel: Ni ne treba ti! Rođendan ti je, zar ne? E pa, ja častim!! Izaberi što god ti se svidi u trgovačkom centru I NEMOJ gledati cijenu! Kolika god da je, ja ću platiti!!!
Ja: To je zbilja velikodušno od tebe, ali ne mogu to prihvatiti.
Baka: Naravno da možeš, dušo. Štoviše, ja ću ti dati nešto novca pa ti Melany ne mora sve platiti.
Mel: Ma nije meni to nikakav problem. Pa ona je moja najbolja prijateljica, zar ne? Sve bih dala za nju!
Ja: Ali bako...mi imamo jedva za hranu, ne trebaš mi davati ništa...
Baka: NE! Sačuvala sam ovih par mjeseci nekoliko dolara. Znala sam da ti je uskoro rođendan pa sam svaki mjesec odvojila od svoje mirovine za tebe. I to možeš potrošiti na što želiš.
Baka je zbilja izgledala odlučno. I nisam joj se namjeravala protiviti. Samo sam kimnula glavom i otišla se presvući u svoju sobu. Melany je rekla da će me čekati ispred zgrade. To je značilo samo jedno: baka želi razgovarati sa mnom nasamo. Obukla sam se u crvenu majicu, crnu kratku minicu s volančićima i crveno-crne balerinke. Kads sam izašla iz moje i sestrine sobe, baka me čekala u hodniku.
Baka: Lolla...kako si brzo narasla...već si gotovo zrela žena.
Ja: Bako, ja...hvala ti. Znam da jedva spajamo kraj s krajem, ali ti si ipak izdvojila novac za mene. I to neizmjerno cijenim. Vratit ću ti čim budem mogla.
Baka: Ne, ni slučajno, Lolla! Ne moraš mi vraćati! Ja sam ti to dala jer sam tako htjela, a ne jer sam bila prisiljena ili nešto slično. Želim da za ove novce kupiš sve što želiš. Bez obzira na cijenu.
Kad je dovršila, pružila mi je malenu ružičastu kuvertu. Rekla mi je da ne otvaram još, nego tek kad budem u trgovačkom centru. Tada se okrenula i otišla u dnevni boravak gdje je moja sestra gledala crtiće na TV-u.
***
Evo nas u trgovačkom centru. Mel i ja. Opet sjedimo u našem omiljenom kafiću "Crosses" i čavrljamo.
Mel: Ajme, znaš onu curu Haley? E, čula sam da joj se sviđa Tom! Misliš da bismo im mogli srediti? Jer, Haley nije loša cura, zapravo je jako lijepa. Samo da prestane stalno nositi crno...
Ja: Ali njoj crna boja zbilja lijepo stoji. Ima prirodno crnu kosu i tamne oči pa je crna za nju idealna boja. Naravno, dobro bi došlo da tu i tamo obuče nešto veselijih boja. Osvježilo bi joj taj darkerski izgled.
Mel: A Tom je baš zgodan. Ona njegova nešto duža smeđa kosa i zelene oči. I on se oblači tako darkerski. Baš kao da su stvoreni jedno za drugo.
Tako smo pričale kad sam ja vidjela jednu poznatu curu iz škole. Elisabeth. Nova je u školi i jako se dobro slalazi. Roditelji su ju ostavili u domu dok je još bila beba. Pozvala sam ju da dođe sjesti s nama. Mislim da bi joj godilo društvo pošto je bila sama.
Mel: Elisabeth, je li tako? Možemo te zvati Lisa?
Lisa: Naravno.
Ja: onda, Lisa, ima li što novog?
Lisa: Pa, izuzevši da su me neki klinci ispred trgovačkog isprskali vodom i izgađali nekim bobicama, ništa se novo nije dogodilo dosad.
Mel: Joj, jadna ti. Baš mi ti klinci nekad znaju ići na živce. Samo zato što su još mali misle da mogu raditi sve što požele. Njotavci jedni!
Ja: Njotavci??
Sve tri smo prasnule u smijeh. Odakle Melany samo ta riječ? Ah, ona ionako uvijek ima neke fix ideje...
Nakon nekog vremena smo Mel i ja odlučile krenuti prema izlazu, kad se ono malena beba našla pokraj naših nogu.
Ja: Zaboga, Mel, gle!! Pa to je...mala beba!!
Mel: Bože, što ona radi ovdje?!
Ja: Neznam, možda se izgubila. Kakva je to majka koja dopusti da se njena beba izgubi?
Podigla sam bebu i uočila narukvicu od bijelog zlata na njenoj ruci. Na njoj je pisalo 'Julie'. Znači, beba se zove Julie. Ona je bila obučena u ružičastu haljinicu i cipelice, a na glavi je imala palmicu. 'Stvarno je slatka' pomislila sam. I dok smo se tako Melany i ja divile bebi, natko se našao pokraj nas.
Glas: JULIE!!! O moj Bože, Julie ti si ŽIVA!!!!
Okrenula sam se u smjeru u kojem je došao glas i pokraj sebe vidjela Barbaru Lies.
Barbara: Vrati mi moju kćer!
Ja: Kakva ste Vi to majka kad ne znate paziti na vlastitu kćerku?!
Barbara: Ma nisam ju ja pazila! Dadilja je jednostavno nestala skupa s Julie! Nemaš pojma kako sam se zabrinula!! Svakakvih ljudi ima ovdje u Philladelphiji!! Otmičara i luđaka koji bi učinili sve da bi došli do love!! A možda si čak i ti takva!
Ja: Molim?! Zar Vam ja sličim na neku luđakinju ili otmičarku?! Osim toga, da jesam to kojom me predstavljate već bih pobjegla s Julie i tražila otkupninu ta nju!! Razmišljajte ralno!
Za vrijeme našeg prepiranja su se novinari i papparazi okupili. Bilo ih puno!! Svo to škljocanje fotoaparatima i postavljanje tisuće različitih pitanja me izludilo. Ali izgleda da nisu Barbaru. Ona je i dalje stajala nasuprot meni i sijevala očima. Ili mi se bar tako činilo zbog bljeskova aparata. no onda joj se vidjela sreća i olakšanje i u lijepim zelenim oči. Suze radosnice su joj potekle niz lice. Odjednom me ona čvrsto zagrli i počne govoriti: "Hvala ti, havla ti, mnogo ti hvala!!! Neznam što bih učinila da mi ti nisi pronašla Julie!! Tako sam ti zahvalna!!". Onda se odmakla, a ja sam osjetila da i meni naviru suze na oči. Nisam imala pojma koliko ta žena voli svoju malu kćer i što bi sve dala za nju. Vrele suze su potekle niz moje lice. Pružila sam Julie Barbari i ona ju je uzela te počela ju čvrsto grliti i ljubiti. Nakon par trenutaka sam se ja okrenula i odlučila otići kad me je preplavilo more novinara. Osjetila sam da nečija ruka grabi moju i povlači me prema izlazu. Očima sam tražila Melany. Nisam je mogla ostaviti. I tada sam ju spazila, gotovo da se stopila sa svim ostalim ljudima. Nečija ruka je vukla mene, a ja sam potezala Melany. Onda sam se odjednom našla u ogromnoj limuzini s Barbarom, Julie i Melany.
Barbara: Joj, gdje su mi manire! Nisam te upitala ni kako se zoveš!
Ja: Lolla Alexandra Sparrow. A ovo je Melany Banks, moja najbolja prijateljica.
Mel: Drago mi je što se upoznajemo!
Julie: Gugu-eee, gagaga!
Barbara: Hvala ti, Lolla! Bit ću ti ahvalna do kraja života!! Julie je dobro zahvaljujući tebi!
Ja: I zahvaljujući Melany također.
Mel: Ma ne, ja nisam ništa napravila...
Barbara: Hvala i tebin Melany!
Julie: Agaga! Eeeeu!
Ja(iz šale): Oh, nema na čemu Julie! Bilo mi je zadovoljstvo!
Barbara(pomno me promatra): Ti voliš malu djecu, zar ne?
Mel: Oh da, Lolla ih zbilja voli! Bila bi divna mama!
Barbara: I dadilja....
Ja: Molim?
Barbara: Pa, moram ti se nekako odužiti za ovov. Što kažeš da te zaposlim kao Julieinu novu dadilju?
Ja: Posao mi zbilja treba...mogla bih raditi kao dadilja...ah, ma zašto ne?! Može!!
Barbara: Super!! ja živi u ulici Abraham Lincolna. Vila broj 1763. Poslat ću limuzinu po tebe! A kad dođeš dogovorit ćemo se za dalje. Limuzina će doći pred tvoju kuću oko...recimo 9 sati, može?
Ja: O.K. ali kako znate gdje ja živim?
Barbara: Prvo, ne obraćaj mi se s vi nego s ti. Drugo, ionako te sad vozimo kući!!
Melany i ja smo se pogledale. Bila sam neizmjerno sretna i Mel je to znala. Znala je i da je ovo za mene najbolje rođendansko iznenađenje.
Bog blogeri!!
ja sam, kao što vidite, nova na blogu.
pisat ću priču o jednoj siromašnoj curi koja čuva dijete poznate vlasnice lanca hotela 'Lies'.
i vidjet ćete što će se sve zbiti...uskoro očekujte prvi dio priče....
pozdrav od vaše Babysitterice!
p.s. treba mi netko tko će utjeloviti lik moje best frendice. ostavite opise u komentarima, pa koji mi budu najzanimljiviji, tog ću uzeti!!
